...my yellow submarine...

petak, 05.09.2008.

All I ever wanted, all I ever needed is here, in my arms...Words are very unnecessary...They can only do harm...

Zdravo ljudi! Evo mene. Uživam u sreći. Ali ipak. Svaki dan gomila mrzovoljnih ljudi. Od stanice do stanice. Na njima uzimam zrak prije nego što ponovno krećem pod vodu. Zatim me dočekuje neki lijep osjećaj. Kao da sam pred hrpom prekrasno upakiranih poklona koji čekaju na otvaranje. Neki će razočarati, neki oduševiti. Sada se osjećam maleno. U gomili. Spustila sam se na zemlju. I dalje tapkam u mraku. Iako su imena postala lica. Sretna sam. I poletna. Zabavlja me tapkanje u mraku. Jer znam da se mrak polako pretvara u sigurnost i svjetlost. Strah me samo onoga što dolazi poslije sreće. Neću misliti na to. Neću se opet boriti s mislima. Nema pesimizma.
Dani mi brzo prolaze. Lijepo, ali brzo. Ne mogu pronaći vremena za Njih. Nema ga previše. Možda je razlog tomu i to što se često izgubim na putu kući :). Gdje su oni?
Ne znam. Imam uspomene. Kada zatvorim oči. Vidim ih. Ali sve teže. Album se izlizao i požutio. Baš kao i fotografije.

*Daleko od očiju, daleko od srca*

Rekli su mi davno. Zvučalo je patetično i nemaštovito. A je li istinito?
Ne znam. Doznat ću. Sve mi je ovo novo. Ali nekako mi je svejedno. Sada je savršeno. Živim za danas :).

Who made up all the rules
We follow them like fools
Believe them to be true
Don't care to think them through

Ne, to više nije moja pjesma. Više ne živim u svijetu s pravilima. Sada sam sama svoja. Šaram po nebu svojim bojama. Kupila sam štit da odbije sve loše od mene. Smiješim se iza njega. Beljim im se. Veliko sam dijete.
Osjećam se slobodno. Želim se ukrcati na neki vlak i otići daleko. Daleko u nepoznato. Juriti bez odredišta. Razbistriti misli. Puno ih je trenutno. Većinom bezbrižnih. Ali umaraju me. Smirujem se čitanjem. Na kraju duge. Ponekad je i to dovoljno za potpuni mir. A ponekad i moja maca. Slatko i debelo stvorenje :). Volim životinje. Kao da razumiju bolje čak i od nekih ljudi :).

Words like violence
Break the silence
Come crashing in
Into my little world
Painful to me
Pierce right through me
Cant you understand
Oh my little girl

utorak, 02.09.2008.

Oh, won't you come on over, stop making a fool out of me...

Zdravo ljudi! Neobičan neki dan. Osjećam se trulo i neispavano. Ali bitan je. Zato ću ga i podijeliti s vama. Nemojte zamjeriti :). Ne volim velike prekretnice i promjene. Bojim se nepoznatog. Čitala sam bajke i dopisivala se do jutra. Moje misli su me odlučile uništiti. Pobijedile su.

*...iznenada su slučajno uhvatili isti komad tjestenine i njihovi su se nosovi dodirnuli. Gledajući se duboko u oči, shvatili su da je to ljubav...*

:))

Stanica vlaka. I siva ulica. Djevojčica u trapericama. I mornarskoj majici. I crvenim starkama.
Vožnja. Pa mučnina. Pa čekanje. I njena ruka. Tapkale smo među nepoznatim licima u strahu. Olakšanje. Ništa strašno. Spremna sam početi ispočetka. Ali lijepo je imati suputnika. Zaboravila sam kako se upoznaju ljudi. Koliko uopće treba za upoznavanje nekoga? Osjećam se blesavo i zbunjeno kao da mi je opet sedam godina kada je bio onaj prvi početak. Nema veze. Zvala sam ih sve, izmjenjivala doživljaje. Svi su sretni i obuzeti novinom, ali nitko nije svjestan da je gotovo. Jedno poglavlje sam završila. Okrenula stranicu. I nisam tužna. Nije bilo izbora. Sve dolazi i odlazi samo.

Kasnije mi je sve bilo lagano. Vlakić i smijeh. Pa predstava. Ribica. Abeceda. Ples. I mali slom. Previše u jednom danu. Nezdravo živim :). Osjećam se raspadnuto.

*Želi se zavaliti u pahuljasti oblak. Zamišljam ga kao eliksir koji će me ispuniti srećom i mirnoćom i upaliti moju zvjezdicu. Želim ploviti plavetnilom i, tamo, s visine, uređivati sliku na platnu svog života*

Treba mi zagrljaj. Treba mi da me netko voli. Želim se zalijepiti uz nekoga samoljepljivom trakom :). Uz nekoga, ne znam ni koga. Čudna sam danas. I razbacana. Zanemarite.

Htjela sam jučer ovo dovršiti i objaviti, ali nije bilo snage. Danas sam ispucala sve negativno udarajući reketom u žute loptice. Još malo pa krećem.
Žao mi je što je post razbacan. *U skladu je s mojim mislima*

subota, 30.08.2008.

Jabadabadabadu

Zdravo ljudi! Evo mene, vesele pa tužne, izmjenjuju se raspoloženja kao čarape. Ali ipak, sad se smiješim. Od uha do uha. I imam se razloga smiješiti. Zavoljela sam msn. Msn koji mi je služio samo za ukras. *Fak, Fuk i Fukica*. Nije bitno, samo mala stvar koja mene može oraspoložiti. Bila sam i u kinu. Bila sam sretna. Danas sam pronašla kartu, zaboravljenu u džepu hlača i stavila na pano. Tu i tamo se sjetim nešto staviti na svoj pano. Ali nikad ništa ne skidam. Zanimljivo je vidjeti. Letci. Dojdi osmaš. Moja buduća škola. Ulaznice. Predstava Sex za početnike. Aurora. Cinestar. Rukometne utakmice. Gomila puflastih privjesaka. Privjesak s mojim vrlo rijetkim imenom. Neki smiješni anđelčić. Fotografija nekadašnjeg D razreda. Fotografija dekačica. Fotografija mene, mame, tate i sestre. Razglednice. Novi Vinodolski, Krk, Hvar, Primošten, Jadrija, Bratuš, Đakovo. Slika Oprah kao djevojčice. Sličice mojih nekadašnjih favorita među serijama i filmovima. Crtarije. Pjesma 8. D.
Pogledajte i sami.

Mali podsjetnik, kao i cijela moja džungla od sobe, na to koliko sam se promijenila. Mijenjam se takvom brzinom da više ni sama ne primjetim. Ipak, neke su stvari i osobe uvijek tu. Poput moga anđelčića kojega svaki dan nosim u školu i koji mi donosi sreću(bar se zavaravam :)). Iako se trenutno ne mogu pohvaliti ikakvom vjerom. Zatim je tu moj neobični izbor glazbe. I knjige o Harryu Potteru. Na svakom koraku nešto uzmem, nešto odbacim, nema čekanja, nema razmišljanja. A na kraju ostanu uspomene. Jedna šarena kutija. S pričom puno većom od sebe same.

Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.

Dakle, za manje od dva dana. Moj novi početak. Nova stanica. Nisam spremna. Imam sexi bilježnice, ali nisam spremna :D:D. Jednim dijelom jesam, drugim nisam. Praznici uvijek prebrzo završe, zar ne :)? Sad razmišljam o njima. Želim ostati šarena. I razigrana i perverzna. Želim plivati. Želim izvaljena na plaži i u polusnu uživati u suncu. I želim osjetiti miris borova. Želim lijeno čituckati neku knjigu. Želim fotografirati sve oko sebe i slati i dobivati vesele i lepršave sms-ove i mms-ove. Želim navečer šetati uz plažu i bacati kamenčiće. Želim biti okružena sretnim i bezbrižnim ljudima koji kupuju preskupe i neodoljive suvenire na štandovima. Želim biti jedna od njih. Želim biti bez obaveza. Želim da se ponovi ona večer u Aurori. Želim plesati. Želim ići na spavanje i dizati se kad god hoću. Želim svoj mir. Želim stalno ići na kave. Želim obilaziti City Centar. Želim ići u duge šetnje i voditi bezvezne i zabavne razgovore. Želim ići u kino. Želim ići na Jarun. Želim ići u Zoo :). Želim bojati šećer.
To su moje ostvarene želje. Ovog ljeta. Sada sam šarena. Žuto-ljubičasto-zeleno-plavo-crvena. Sada sam sretna. I idem danas negdje. Dobila sam obećanje. Mislim da ću skočiti do neba i natrag. Hoće tko sa mnom:)?

*Bilo je super bili smo na visokoj stjeni. Auti su izgledali kao igračke a ljudi poput mrvica. I evo prići mojoj je kraj dnevniče baj baj.*

Hahahah. Pronašla sam svoj dnevnik iz 1. razreda. Eto.

četvrtak, 28.08.2008.

...I am unwritten, can't read my mind, i'm undefined, i'm just beginning, the pen's in my hand, ending unplanned...

Zdravo ljudi! Hm...Što reći za uvod u treći blog? Neće biti jedan od... Ne znam. Onih na kojima neka naizgled savršena cura piše o svom naizgled savršenom životu(ponekad uzburkanom svađom s nekom drugom naizgled savršenom curom) dok joj naizgled savršene prijateljice ostavljaju naizgled savršene komentare. Hm, ne. Takve cure su za mene poput onih haljinica što ih u pranju okrenemo naopako pa nitko ne može vidjeti njihov pravi uzorak i boje. Često se i sama tako postavljam prema nepoznatome u strahu od razočaranja, ali ovdje neću. Pa ipak, poželjela sam sretan početak. Poželjela sam bojati svijet toplim bojama, poželjela sam sipati zvjezdice putem kojim prolazim, poželjela sam ostaviti trag smijeha i sreće na svakom koraku. Željela sam da su svi komadići slagalice moga života posloženi. Baš sad, kada krećem u novu školu, svoj novi početak.

Sad kad sam samo tvoj
Predgrada postaju plaze
Hodamo bosi cijele noci
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukciji od drugih

Da. Ali te želje su sad daleko.
Istina je da sam usred velike oluje. Razvučena na sve strane.
A sve se ruši poput onih blesavih kockica od domina. Jedna za drugom.
I evo me tu, u nekoj histeričnoj sreći. Opet pokušavam pobjeći od stvarnosti. Opet se slamam u potrazi za putokazima.

Društvo je maskenbal. Svatko ima svoj skriveni identitet, a upravo skrivanjem ga i pokazuje.

Tako nekako. Fraza iz epizode One Tree Hilla. Reprize. Jednom davno. Pronašla sam ju na starom blogu i neobjavljenom postu. Sada sam shvatila koliko je istinita. Riječi mogu puno napraviti. A trenutno ih nemam dovoljno. Samo sam umorna. Želim se probuditi. Želim da je ovo san. I želim da neki ljudi nestanu iz mog života. Želim početi bez njih.
Pogriješila sam u nekim odlukama. A u životu dobivamo samo papir i olovku. Ne onu lijepu, za ukrašavanje, običnu. I nema gumice. Sve ovisi o našoj vještini i sposobnosti. A ja se osjećam tako prazno. Postoji nit puna uspomena, sreće i ljubavi za koju se mogu uhvatiti. I postoje Oni. Moja utočišta u svijetu. Ali sada previše bole riječi. Ne bi trebale. Nisam kriva. Kako bih voljela da neki razumiju. Nije ih briga. Neka. Nisam ni tražila. Nije ni mene više. I ne osjećam se loše. Samo želim slobodu i sreću. I šarenilo.

*Kad sam bila malena, puno manja nego sad, obožavala sam knjige i željela sam biti dio jedne. Željela sam dramu, patetiku, kompliciranje, napetost, borbu dobra i zla. Pazi što želiš, zar ne?

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Design : .EvilFairy.
Picture: .DeviantArtist.

<	rujan, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli u moju žutu podmornicu :)
Ovo je blog jedne (ne)obične djevojčice na pragu odrastanja :)
Uronite u moj svijet i pružite mi priliku da vas opčaram riječima :D
Toliko od mene :)

*jedan komentar vezan uz post je sasvim dovoljan
*besmislene i brojne komentare nevezane uz post brišem i ne uzvraćam
Hvala

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

oh, pa ja?

Ona:
-zagrebačka gimnazijalka
-naivna djevojčica
-djetinjasta
-perverzna
-tenisačica :)
-iskrena
-zaljubljena u zabranjene stvari
-obožavateljica Gornjeg grada
-posebna
-znatiželjna
-tvrdoglava
-ljubiteljica mira i tišine
-voli knjige
-voli ljude
-mrzi laži
-kreativna
-ne voli biti usamljena
-ne voli kad sve postane monotono
-ne voli kad se utječe na nju
-mrzi nepravdu
-mrzi predrasude
-voli šarenilo
-živi u svome svijetu
-ne može bez glazbe
-obožavateljica sporta
-tatina kćer :)
-ovisnica o čokoladi i gumenim bombonima
-lijena
-ponekad pesimist, ponekad optimist
-cinična
-snalažljiva
-brbljava
-perfekcionistica
-voli izlaske
-voli lijepa i skrovita mjesta
-voli more
-voli ljeto
-voli spavati
-nespretna
-neuredna(pogotovo po pitanju vlastite sobe)
-zbunjena
-društvena
-hiperaktivna
-veže se za ljude
-razumna(kako kad :))
-sanjar
-fotograf :)
-voli šetnje
-strastvena
-ne voli shopping
-voli darovati i biti darivana
-voli svoju kosu
-voli lutkice
-ovan po horoskopu(ili ofca)
-ovisna o internetu(nažalost :P)
-voli igranje na stardollu :)
-začarana punim mjesecom i zekom
-obožava životinje
-mrzi promjene
-želi biti netko, želi biti primjećena
-nada se zanimanju doktorice :)
-voli pisanje
-voli plesati
-cijeni različitost
-uvijek svoja
-ovisna o žvakama
-ne vjeruje u druge prilike
-vjeruje u nove početke
-ateistica(na neki način)
-ovisna o cappuccinu
-ovisna o nesquiku
-voli istraživati
-mrzi živjeti u neznanju
-voli starke
-voli smijeh
-voli voljeti
-voli kišu
-voli zimu
-voli osjećati toplinu(pritom se ne misli na vrijeme)
-vesela djevojčica(uglavnom :))

Music:
Parni valjak
Amy Winehouse
Phil Collins
The Beatles
The Rolling Stones
Prljavo kazalište
Film
Bare i plaćenici
Haustor
Idoli
Madonna
Jem
Dido
One Republic
Hladno pivo
Azra
The Doors
Benny Benassi
Bon Jovi
Buena vista social club
Coldplay
Muse
Norah Jones
Gwen Stefani
Crvena jabuka
Bob Marley
Bob Dylan
Cindy Lauper
The Cardigans
Daleka obala
Janis Joplin
Jinx
Đorđe Balašević
John Lennon
Led Zeppelin
Gun's 'n' roses
RHCP
Plavi orkestar
Kylie Minogue
Pink Floyd
TBF
U2
Vještice
Zabranjeno pušenje

Prljavo kazalište: Ako tražiš nekoga

Ako tražiš nekoga
Nekoga za setanje
Onda ja sam čovjek za tebe
Imam sedam milja duge korake
Lake kao oblake
Ako tražiš nekoga
Nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe
Uzmi me
To je sudbina
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga
Nekoga za čuvanje
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo čelo, dlanove
Meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga
Nekoga za zauvijek
Onda tvoj sam čovjek oduvijek

Hladno pivo: Dobri prijatelji

Tvoje oči poput uhode me prate
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama i princezama
I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Pa reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk
Tvoje oči poput uhode me prate
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili
I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Pa reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Đorđe Balašević: Lepa Protina kći

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kci.
Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.
Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...
O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.
Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.
Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...
Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.
Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.
I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...

Parni valjak: Sunčanom stranom

Gdje sam bio ja,
kad se sreća djelila,
ne znam...
Gdje sam bio ja,
kad si stvari spremila,
ne znam...
Znam da nisam bio tu
kada si me trebala,
i sav taj teški teret
mjesto mene ti si nosila.
A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao,
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio.
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti
Gdje sam bio ja
kad se pamet dijelila
ne znam
Zašto sve što dotaknem
na krivo okrenem
ne znam
Znam da vrijeme pobjegne
čovjek se ni ne snađe
al lakše mi se vratiti
kada znam da me čekaš ti
A ja sam sunčanom stranom
gradom hodao
i tako malo, tako malo
sam tebi pružio.
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti (2x)

TBF: Nostalgična

Ima bit da san potrošija
I ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
I bluesa
svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive I rade I ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život I sloboda
Ka roba, koju će neki moćnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije,
I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra I ja, cili umazan slajom
I sve je daleko I tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…”
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji I pakal I raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi I kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin I buden pošten, iskren I odan
A razliku između zla I dobra
Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Ovce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija I vica
Di su sritni ljudi I njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva I slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav I znanje izgradit će raj
I znaj, neće biti ironije za kraj.

Valentino: Volim te još

noćima ja proklinjem
telefon što me
ne budi
danima ja mrzim
zvono što ne zvoni
sanjam te na vratima
koferi u rukama
graciozan hod
ulaziš sa riječima
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
voli te još kao prije
mislim na nas
gadne riječi si po prvi
put govorila
iscjepala slike,poklone
i moja pisma
i prije si umjela da
nestaneš na dva tri dana
vraćala si se s kajanjem
na usnama
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas
telefon je pozvonio
rodila se nova nada
korak dva i ja sam tu
reci,dušo,šta ti treba
čuj,stari,noćas
odlazim iz ovog grada
ne vjeruj u mene
jer više nikad nećeš
čuti volim te još
kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas

Xenia: Troje

jučer negdje oko deset sati uvečer
ulica koju loš glasi prati
dvojica jedan protiv drugoga
i jedna djevojka
prvi mladić ispred njih je stao
drugi je bez glasa na pločnik pao
ona je svoje lice sakrila
i tiho plakala
što bi učinio ti
da ti netko tako uzme djevojku
da ti svi kažu on je pravi čovjek za nju
i da znaš svaku večer oni se ljube
zar mu ne bi stao na put i prosuo zube
on je tako pažljiv ja to nisam znao
on daje nježnost ja je nisam dao
on nju ne tuče može da oprosti
zar ne bi takvome stao na put i slomio kosti
jučer negdje oko deset sati uvečer
ulica koju loš glasi prati
dvojica jedan protiv drugoga
i jedna djevojka
prvi mladić ispred njih je stao
drugi je bez glasa na pločnik pao
ona je svoje lice sakrila
i tiho plakala
što bi učinio ti
da ti netko tako uzme djevojku
da ti svi kažu on je pravi čovjek za nju
i da znaš svaku večer oni se ljube
zar mu ne bi stao na put i prosuo zube
jučer negdje oko deset sati uvečer
ulica koju loš glasi prati
dvojica jedan protiv drugoga
i jedna djevojka
prvi mladić ispred njih je stao
drugi je bez glasa na pločnik pao
ona je svoje lice sakrila
i tiho plakala

Crvena jabuka: Tugo nesrećo

ona dolazi
jednostavno osjeti'
mozda mi sapne snijeg sa grane
sta mi donosi
kusur od ljubavi
il malo srece minulih dana
ne znam kako al znam
ona dolazi
kad suze govore
istina razvaljuje
i svaka rijec me obori s nogu
to sto si varala
to bih ti oprostio
al sto si mene
to ne mogu
tugo
tugo nesreco
nikoga nisam tako volio
tugo
tugo nesreco
nikoga nisam tako volio

Goran Bare i Plaćenici: Put ka sreći

gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći
samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami
kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći
samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami
kako dugo će postojati
kako dugo će nestajati
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje
da mogu ti reći
pokazat put ka sreći
samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

Najdraži selebritiji(i filmovi, serije):
Doktor House
One Tree Hill
Navy CSI
Reži me
Nikita
Bitange i princeze
Pod nož
Red carpet
Sex i grad
Zaboravljeni slučaj
Heroji
Titanic
Gospodari prstenova
P.S. Volim te
Pjevajte nešto ljubavno
Wimbledon
Ledene staze
Troja
Mala miss Amerike
Vrag nosi pradu
Čokolada
Ajmo cure
Prljavi ples
Nema predaje
Sex i grad
Red letenja
Angelina Jolie
Brad Pitt
Johnny Depp
Orlando Bloom
Katherine Heigl

Knjige: Polarna svijetlost
Gospodari prstenova
Harry Potter
Mi djeca s kolodvora Zoo
Da Vincijev kod
Ekipa
Zec na Mjesecu
Sestre po trapericama

My space...

*Nisu svi što lutaju izgubljeni.*
*Danas je sutra koje nas je zabrinjavalo jučer.*
*Prije nego što nekoga počnete kritizirati, trebali biste prohodati koji kilometar u njihovim cipelama.
Na taj način, kad ih počnete kritizirati, bit ćete kilometar daleko od njih i k tome imati njihove cipele.*
*Pa iako mnoga riječ mudraca o pokornosti uči, pokoriti se neću, već nepokorena duha zvijezdama neobuzdani prkos ću uputit.*
*Malo stvari se mene, zaista, tiče...
Možda jedan manji dio ide neko vrijeme sa mnom,
ali brzo nestane...
A ljudi to ne shvaćaju...
Malo uzmem, pa odbacim i idem dalje.*
*Društvo je maskenbal. Svatko ima svoj skriveni identitet, a upravo skrivanjem ga i pokazuje.*
*Svi tvrde da postoji jedan svijet. Ja tvrdim da su dva. Jedan je moj, a drugi dijelite kako hoćete.*
*Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje vole sebe više nego istinu.*

*MENI DRAGE SLIKE*